Režija: Milan Trenc, Scenarij: Milan Trenc, Animacija: Milan Trenc, Marko Dješka, Ivana Protić, Dizajn likova: Milan Trenc, Pozadine: Milan Trenc, Tea Nucak, Oblikovanje zvuka: Davor Rocco, Glazba: Davor Rocco, Naracija: Frano Mašković, Mikael Gemeda Breka, Glasovi: Marina Kostelac, Akiko Sato, Tonka Doko, Mara Gemeda Breka, Producent: Milan Trenc, Produkcija: Studio devet, Hrvatska distribucija Studio Devet

Koko je dvanaestogodišnji dječak koji sa svojim roditeljima dolazi živjeti u veliki grad. Tamo, uz pomoć novih prijatelja i susjeda, istražuje misteriozni slučaj smrti starca koji je nedavno doselio u obližnji stan. Starac se, naime, počne pojavljivati kao duh, no nitko ne zna zašto. Koko i duhovi obiteljski je film za djecu i mlade temeljen na popularnom i rado čitanom istoimenom romanu iz serije romana o zgodama junaka Koka, Ivana Kušana.

Biciklistička sezona je u velikoj završnici. Tijekom posljednje utrke dvojica biciklista na vrhu ljestvice bore se ne samo za trofej nego i za naklonost dame i ispunjenje svojih erotskih fantazija. U međuvremenu, mali mediteranski grad priprema se za dolazak prekooceanskog broda i njegova kapetana.

Ivo je pedesetogodišnji vozač autobusa. Njegova žena Maja je domaćica zbog toga što ima problema s visokim tlakom. Tomica je njihov sin maturant. Oni žive u Zagrebu u velikom stanu prepoznatljive socijalističke zgrade i zadovoljni su sa svojim mirnim, običnim i po ničemu posebnim životom. Ivo je blag i tih čovjek koji je oduvijek poštivao zakon. I iako živi vrlo prosječnim i mirnim životom, oduvijek je imao jako snažne principe vjerujući da ni jedan čovjek nema pravo ozlijediti ili nauditi drugom i da bi se svaki zločin trebao valjano naplatiti. To je njegova osnovna životna filozofija i misao po koji odvaguje dobro od zla. Njegov jednostavan život se mijenja kada jednog dana njegov sin Tomica dolazi kući pretučen.

Život je truba komedija je koja pršti humorom, optimizmom, glazbenim evergreenima i prvorazrednim glumačkim nastupima, dočarana nekim od najljepših zagrebačkih veduta prikazanim na našim platnima. Radi se o pomalo ironičnom, ali više od svega suosjećajnom pogledu na ljudsku potrebu za stvaranjem problema, ali i o vještini kojom te probleme rješavamo.