KAZALIŠNE LJETNE VEČERI

Predstava za djecu: Ispeci, pa reci

utorak, 19. 6. 2018. u 19:00h MALA DVORANA DOMA KULTURE

Autori i glumci

poslovičare:
Anita Matković
Dajana Biondić
Vojin Perić

ispekli i izrekli:
tekst i režija: Ana Prolić
tekst songa: Vojin Perić
koreografija: Tamara Savićević
kostimografija i scenografija: Maša Žarnić
glazba: Nenad Kovačić
oblikovanje svjetla: Nenad Lalović

tehnička podrška: Nina Biondić, Branko Ostojić, Nikola Višić

izrada kostima: Mateja Medić/ Maša Žarnić
izrada scenografije i rekvizita: Maša Žarnić

Na 13. međunarodnom Naj,naj,naj festivalu, Kazalište slijepih i slabovidnih “Novi život” i predstava
Ane Prolić “Ispeci, pa reci” dobitnici su Zlatne Žar ptice, za posvećenost zajedništvu u kazališnoj igri.

O predstavi

Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci.

Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana.

Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja, a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala.

Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara, u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo.

Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti, u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete.

Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna, pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove.

U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom.
No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada, tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak.

Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas.

CILJ PREDSTAVE je pokazati mališanima narodnu mudrost i osvijestiti je u njihovim malim, mudrim glavicama.

PRECI SU NAM OSTAVILI BOGATSTVO KOJE NE SMIJEMO ZANEMARITI NITI ZABORAVITI!

BESPLATAN ULAZ!